Kako je kolumna u ovom broju nastavak kolumne iz prethodnog broja bio sam u dilemi koju knjigu preporučiti ovaj put. Naime, u prethodnim kolumnama sam preporučio za čitanje klasike za oblast menadžmenta i upravljanja organizacijama.  Ovaj put sam se odlučio za knjigu koja je po meni već postala klasik iako je napisana prije svega nekoliko godina. Autori su W. Chan Kim i Renée Mauborgne, a naslov knjige u prevodu je Strategija plavog okeana od izvonika na engleskom Blue ocean strategy (Harvard business school publishing 2005). Vrijednost ove knjige je što nas tjera da razmišljamo van ustaljenih okvira i pronalazimo nova rješenja. Ona ne propituje ispravnost nekih već dokazanih stavova nego nam pokazuje kako vrlo lako sami sebe sputavamo i  vraćamo u kliše kako bi izbjegli svaki rizik od nepoznatog.  Samo slobodan i nesputan um može donijeti nove ideje i omogućiti napredak. Ovdje bi se mogla preinačiti poznata sintagma na slijedeći način: "Promišljam, propitujem, istražujem, spoznajem i primjenjujem nova saznanja – dakle postojim". Svoj stav o ovoj knjizi mogu sažeti samo u dvije riječi – obavezno pročitati.

Veliko je umijeće znati kada je dosta

2. nepodnošljiva lakoća postojanja

Za ovaj dio sam iskoristio naziv jednog od romana velikog Milana Kundere. Da bih objasnio ovu fazu iskoristit ću jedan primjer. Kada položite vozački ispit i dobijete vozačku dozvolu, formalno i pravno ste ispunili sve potrebne uslove da vozite automobil B kategorije. Iako ste počeli ravnopravno učestvovati u saobraćaju vi ste svjesni da ste još uvijek inferiorni ostalim učesnicima u saobraćaju. Dok ne vozite makar 10.000 km vi ste realno opasnost na drumu. Svjesni ove činjenice zakonodavci su predvidjeli da nakon položenog ispita morate nositi oznaku "P" na svom vozilu koja nosi određene restrikcije za vas kao vozača i upozorava na vaš status ostale učesnike u saobraćaju. Kada ste menadžer koji je u "fazi nevinosti" nemate oznaku "P" na svojim leđima, ali možete imati nekog ko je na neki način vaš "mentor", i ko odobrava makar i verbalno poslovne odluke koje vi donosite. Faza koju sam nazvao "nepodnošljiva lakoća postojanja" počinje onog momenta kad vam više ne treba oznaka "P" na automobilu kojom ste svrstani u početnike. U saobraćaju vrlo često ljudi nakon pređenih prvih 10.000 km izgube onaj podsvjesni strah koji ih je do tada konstantno držao na oprezu. Oni stvaraju sebi privid lažne sigurnosti i vrlo često im se dešavaju saobraćajne nesreće nakon pređenih više od 10.000 km, a manje od 40.000 km. Ova statistika pokazuje da je vrlo opasna ona situacija kada se čovjek počinje osjećati sigurnim i vjerovati u svoja znanja i vještine više nego što bi to realno trebao. Ako ovo prevedemo u domen donošenja poslovnih odluka lako je izvući analogiju. Menadžeri koji su izašli iz "faze nevinosti" i ušli u "fazu nepodnošljive lakoće postojanja" su često prekomjerno samouvjereni i precijenjuju svoja znanja i iskustvo. Ovo za posljedicu ima prebrzo donošenje odluka odnosno ignorisanje ili previđanje pojedinih bitnih parametara koji čine sastavni dio problema koji se rješava. Posljedica je da se vrlo često menadžeri u ovoj fazi susreću sa situacijom da dožive vrlo negativno iskustvo u momentu kada su donijeli neku poslovnu odluku koja se ubrzo pokaže kao pogrešna. U tom trenutku se za njih "ruši svijet" i svo ono prenaglašeno samopuzdanje prelazi u svoju suprotnost. Preporuka za menadžere u ovoj fazi je da se kod donošenja neprogramiranih poslovnih odluka moraju paziti na što je moguće više parametara koji su bitni dijelovi problema i da se odluke donose pravovremeno što znači niti prebrzo niti presporo. Osjećaj za pravovremenost kod donošenja poslovnih odluka je jedna od najznačajnijih osobina koja lidere i vrhunske menadžere dijele od onih koji su prosječni.

3. zrelo doba

Ovo bi trebalo u životnom vijeku nekog menadžera da bude najproduktivnije vrijeme u njegovoj karijeri. Kao ilustracija za ovu fazu se može uzeti primjer kapetana nekog broda koji je već oplovio svijet i ima iskustva sa snažnim morskim olujama kao i sa gusarima koji napadaju brodove u određenim dijelovima svijeta. Znanja kojima vlada uz iskustvo koje je stekao u prethodnom periodu mu omogućava da razumije procese kao i da unaprijed može napraviti određene modele i situacije koje će se desiti ukoliko se prihvati određeno rješenje problema. Ovo je tipično "šahovsko razmišljanje" karakteristično za igrače šaha koji moraju unaprijed razrađivati modele i predviđati poteze svog protivnika. Predviđanje budućnosti  "otvara" novu dimenziju kod donošenja odluka. Ovo ne treba miješati sa intuitivnim pristupom donošenja poslovnih odluka, jer se intuitivni pristup bazira na osjećajima menadžera što ovdje nije slučaj. Ovdje se upravo suprotno radi o akumuliranim znanjima koja pomažu da se razumiju procesi i da menadžer može predvidjeti kako će izgledati budućnost. Ova faza se pojavljuje kao treća faza u toku karijere nekog menadžera i počinje onog trenutka kada neki menadžer dovoljno sazri odnosno kada svoje poslovne odluke donosi u skladu sa teorijskim znanjima koje posjeduje i vlastitim iskustvom (empirijom) iz prethodne dvije faze.

Preporuka za menadžere u fazi nepodnošljive lakoće postojanja je da se kod donošenja neprogramiranih poslovnih odluka moraju paziti na što je moguće više parametara koji su bitni dijelovi problema i da se odluke donose pravovremeno što znači niti prebrzo niti presporo. Osjećaj za pravovremenost kod donošenja poslovnih odluka je jedna od najznačajnijih osobina koja lidere i vrhunske menadžere dijele od onih koji su prosječni.

Akumulirana znanja i vještine sa jedne strane kao i lično iskustvo sa druge strane stvaraju dojam posmatraču da menadžer jednostavno i lako donosi odluke koje su gotovo uvijek ispravne. Ma koliko odluka bila kompleksna i teška za donošenje, menadžer pristupa problemu ispravno i bira najbolje rješenje od ponuđenih te tako donosi ispravnu poslovnu odluku. U ovoj fazi najuspješniji menadžeri postaju na neki način "zvijezde" u svom okruženju i počinju dobivati svoje sljedbenike, a ukoliko objavljuju svoje radove ili knjige počinju bivati citirani od strane drugih. Vrlo često su menadžeri u ovoj fazi na visokim funkcijama u organizaciji tako da njihove sposobnosti još više dolaze do izražaja. Jednostavno ovo je faza u kojoj se eksploatiraju rezultati rada iz prethodnih faza.

4. savjetničko doba ili faza trećih zuba

Veliko je umijeće znati kada je dosta. Ovo je i narodna poslovica i vrlo česta rečenica koja se koristi u sportu. Postoji nekoliko pristupa kod sportista kada je vrijeme za prekid sportske karijere. Neki se žele povući na vrhuncu svoje moći i dostignuća i na taj način ostati upamćeni kao najbolji. Sa druge strane neki se žele povući neporaženi pogotovo u boksu i drugim borilačkim sportovima, jer na taj način njihova dostignuća postaju besmrtna. Postoje i oni koji jednostavno uživaju u sportu kojim se bave i svoju karijeru produžavaju do krajnjih granica svojih bioloških mogućnosti ne mareći što sa godinama kvalitet njihove izvedbe nužno opada. Osim njih postoje i oni što jednostavno ništa drugo ne znaju raditi i iz straha od nepoznatog ostaju mnogo duže u aktivnom statusu nego što bi to trebali.

Sve ovo ukazuje na činjenicu da je završetak karijere sportiste u osnovi vrlo stresan trenutak za svakog od njih. Neki su već ranije kada su procijenili da se njihova karijera primiče kraju pokrenuli aktivnosti da se bave nečim drugim nakon završetka karijere, odnosno da postanu treneri i na taj način ostanu u oblasti u kojoj se osjećaju sigurnim ili TV komentatori ili pronalaze neku sasvim novu i drugačiju aktivnost ili biznis kojim se žele baviti.

Menadžeri su u sličnoj situaciji kao i sportaši pa je zato  ova analogija vrlo prirodna. I menadžeri se takmiče na tržištu, i kroz rezultate kompanija za koje rade, mjere se i njihovi rezultati. I oni daju "sve od sebe" te se raduju uspjesima odnosno tuguju kada stvari ne idu željenim tokom.

Moment kada menadžer procijeni da je dostigao svoj maksimum i počne razmatrati druge mogućnosti je trenutak kada počinje faza koju sam nazvao "savjetničko doba ili faza trećih zuba". Ovdje treba razlikovati da razmatranje drugih opcija ne znači promjenu pozicije ili promjenu kompanije, pri čemu se zadržava identična ili slična pozicija u organizaciji. Pod pojmom druge mogućnosti se podrazumijeva moment u karijeri menadžera kada je on zasićen postojećim poslom i želi se okušati u nekoj drugoj oblasti djelovanja. On može zadržati savjetničku funkciju u organizaciji što bi odgovaralo ulozi trenera u sportu, ali on se vrlo često odlučuje za poslove  "odgajanja novih talenata", odnosno "treniranja" budućih lidera kojima kroz određenu metodologiju prenosi svoja akumulirana znanja i iskustva.

Druga opcija je posvetiti se nečemu savim različitom, novim izazovima, ali u oblastima u kojima njegovo menadžersko iskustvo i stečena i akumulirana znanja donose prednost i omogućavaju uspješno donošenje poslovnih odluka u novom okruženju. Pojam "trećih zuba" ovdje ne označava starost nego nasuprot označava novi početak  i interes za drugačijim.

Čest primjer u literaturi je kada na primjer uspješan visokopozicionirani menadžer koji je materijalno obezbjeđen odluči da napusti svoj posao  i svoja znanja iskoristi radeći za neku humanitarnu organizaciju. Takvoj organizaciji svakako trebaju njegova menadžerska iskustva, a njemu ovakva promjena donosi zadovoljstvo i osjećaj društvene korisnosti koji je vremenom izgubio radeći na prethodnim poslovima.