Spremajući se da pišem kolumnu za ovaj broj magazina IN STORE razmišljao sam kako da dodatno poboljšam kvalitet kolumne kao i kako da dodatno povećam interes čitalaca za kolumnu koju pišem. Nadam se da sam došao na pravu ideju kako to učiniti. Naime, odlučio sam da u svakoj narednoj kolumni predstavim iz svog ugla neku od knjiga koje sam pročitao ranije ili koja mi je došla do ruku u trenutku pisanja neke od kolumni. Svaka od tih knjiga bi trebala da bude neka vrsta uvoda (šlagvorta) za temu kojom će se baviti ta kolumna. Također pozivam čitaoce da se jave na portal IN STORE magazina i da predlože neku od knjiga iz oblasti biznisa u najširem smislu te riječi, koje su na njih ostavile dojam kako bi i tu knjigu predstavili u nekom od narednih brojeva.

Gore navedeni naslov je u stvari naslov knjige koju želim spomenuti u ovoj kolumni i koji mi se učinio prikladnim za temu o kojoj pišem u ovoj kolumni. Radi se o knjizi profesora Zoltana Baračkaia i Jolana Velenceia. Imao sam čast da prije nekoliko godina prisustvujem jednom dvodnevnom predavanju koje je održao profesor Baračkai u Sarajevu. Kada ukucate na svemoćni Google dobit ćete više informacija o njemu tako da ću se u ovoj kolumni zadržati samo na nekoliko faktografskih podataka. Profesor Baračkai je doktor ekonomskih nauka koji je samostalno ili u koautorstvu sa drugima izdao desetak knjiga te mnogobrojne skripte za polaznike MBA studija, kao i objavio mnoštvo članaka u relevantnim časopisima, referate na stručnim konferencijama itd. Predavač je na mnogim fakultetima i poslovnim školama. Ako pogledamo naslov njegove doktorske teze koji glasi "Razvijanje metodologije pripremanja neprogramiranih poslovnih odluka" (1983. godine Univerzitet u Novom Sadu), jasno je da se on najveći dio svoje karijere bavi pitanjina procesa poslovnog odlučivanja odnosno donošenja poslovnih odluka. Knjiga koju predstavljam kao i predavanje profesora Baračkaia su na mene ostavile toliko dubok dojam da sam o njoj odlučio pisati odmah nakon što sam došao na ideju da u svakom broju predstavim po jednu knjigu iz svog ugla. Logično pitanje koje se postavlja, šta je u toj, relativno kratkoj knjizi (nekih 130 stranica), koju je izdala naklada Sinergija – nakladništvo d.o.o. Zagreb, 2004. godine toliko značajno? Njena snaga leži u načinu na koji autori promišljaju proces poslovnog odlučivanja i ekspresivnom stilu punom metafora kojim je pišu. To nije knjiga koju možete pročitati kao lagano štivo koje od vas ne zahtjeva kontinuiranu koncentraciju na ono što čitate. Naprotiv, u slučaju ove knjige situacija je upravo obrnuta. Morate je čitati vrlo pažljivo i promišljati o tome što ste pročitali kako bi razumjeli sljedeće poglavlje. Ovo nije udžbenik ili skripta koja vam pomaže kod usvajanja znanja i koju možete konsultirati kada niste sigurni kako trebate rješavati neki od problema sa kojima se susrećete. Ovo je autorsko djelo koje zahtjeva od vas punu interakciju i koje vas tjera da izađete iz ustaljenih procedura i načina razmišljanja. Čitajući je možete se uvjeriti u svu kompleksnost donošenja neprogramiranih poslovnih odluka. Ja ovu knjigu doživljavam kao propitivanje procesa donošenja poslovnih odluka, pogotovo neprogramiranih, iz ugla njenih autora. Pročitati obavezno.

Proces poslovnog odlučivanja – teorijski okvir

Nakon ovog uvoda jasno je da je tema ove kolumne, proces poslovnog odlučivanja. Da bi se moglo o ovoj temi pisati u nešto slobodnijoj formi potrebno je prije toga spomenuti nekoliko osnovnih pojmova i definiciju ovog procesa. Proces odlučivanja je u osnovi kognitivni (spoznajni) proces koji se sastoji od prepoznavanja problema i biranja mogućih rješenja koja vode do željenog stanja. Odlučivanje je vrlo težak i odgovoran posao. Sljedeći gore navedeno objašnjenje potrebno je definisati značenje pojma problem. Tako problem definišemo kao neku činjenicu ili pojavu sastavljenju od teorijskih i/ili praktičnih pitanja koje zahtjeva odgovarajuća rješenja. Na temelju informacija i podataka o nekom problemu se kao sljedeći korak postavlja zadatak. Zadatak se rješava određenim postupkom i rješavanje zadatka je podloga za donošenje odgovarajuće poslovne odluke i ujedno rješenje problema. Rješavanje bilo kojeg problema iz oblasti poslovanja zahtjeva donošenje odgovarajuće poslovne odluke. Odluku možemo definisati kao prihvatanje jedne od varijanti mogućih rješenja, odnosno rezultat izbora jednog rješenja od više mogućih (ponuđenih) rješenja problema. Možemo zaključiti da je odlučivanje proces koji može trajati kraći ili duži vremenski period i koji se završava donošenjem odluke. Poslovna odluka se može donijeti na više načina:

• intuicija;

• iskustvo;

• logička analiza;

• kvantitativne metode (operativna istraživanja i klasične parametarske statistike, višedimenzionalne statističke analize, neparamet. statistike i fuzzy skupovi).Kada govorimo o aspektima poslovnog odlučivanja razlikujemo:

• programirano i neprogramirano odlučivanje;

• pojedinačno i grupno odlučivanje.Potrebno je još naznačiti i element koji zovemo okolnosti odlučivanja i pri tome razlikujemo:

• uvjeti sigurnosti – donosilac odluke zna šta će se dogoditi sa odlukom neovisno o izboru varijante;

• uvjeti rizika – donosilac odluke poznaje mogućnost rješavanja problema, ali ne i posljedicu izbora svake mogućnosti;

• uvjeti nesigurnosti – vjera u ispravnost odluke je veoma niska, jer se odluka donosi u uvjetima nepostojanja nikakvih informacija o vjerodostojnosti mogućih rješenja

Nakon teorijskog okvira koji smo pobrojali naš fokus će biti na tzv. neprogramiranom odlučivanju. Da bi bila jasna razlika između programiranog i neprogramiranog odlučivanja prvo ćemo objasniti pojam programiranog odlučivanja. Programirano odlučivanje koristimo kod donošenja odluka vezanih uz svakodnevne rutinske probleme koji se često ponavljaju i stoga njihovo rješavanje ima poznatu proceduru odlučivanja.Za razliku od programiranog odlučivanja, neprogramirano odlučivanje se odnosi na donošenje odluka u novim i nepoznatim situacijama, te odluke nazivamo i inovativnim. Ovaj oblik odlučivanja je vrlo čest na višim razinama menadžmenta. Ova vrsta odlučivanja često zahtjeva subjektivno odlučivanje u rješavanju nesigurnih situacija i slabo definiranih problema o kojima se odlučuje. Definicija neprogramiranog poslovnog odlučivanja je opis poslovne situacije sa kojom se menadžer susreće gotovo svakodnevno. Potrebno je u uvjetima nesigurnosti donijeti pravu poslovnu odluku. Svi oni koji su se našli u takvoj situaciji znaju kako je to teško uraditi. Bez obzira kolika je "težina" odluke koju treba donijeti odnosno koliko novaca stoji iza odluke sama suština procesa je stresana za onog ko donosi odluku. Upravo zbog toga u narednom broju analizirat ću donošenje neprogramirane poslovne odluke koja je za svakog menadžera uvijek novo iskustvo.