Svaka nova tema u nekoj od kolumni predstavlja novi početak. Nekada je za neku temu potrebno nekoliko nastavaka da bi se obradila na kvalitetan način. Nakon nekoliko nastavaka o neprogramiranom odlučivanju došlo je vrijeme za novu temu. Razmišljajući šta bi moglo biti interesantno, tema se nametnula sama od sebe. Postavio sam sebi pitanje kako ja, kao menadžer donosim odluke i šta koristim kao podlogu za donošenje odluka. Prvo što mi je palo na pamet je da koristim sve dostupne izvještaje o prethodnim događajima pogotovo one koji su kvantitativni i koji nam brojčano izražavaju rezultate prethodnog perioda. Odlučio sam da ova kolumna bude posvećena menadžerskom izvještavanju.

Izborom teme nametnuo se i izbor knjige. Bio sam svjedokom vrlo paradoksalne situacije da menadžeri nižeg i srednjeg nivoa vrlo često ne razumiju na pravi  način izvještaje koje dobijaju pogotovo ako oni zahtjevaju određena predznanja iz nekih ekonomskih disciplina koja u svojoj osnovi imaju matematičke operacije viših nivoa. Cijeneći da bi svaki menadžer koji drži do sebe morao imati adekvatna znanja iz različitih oblasti ovaj put preporučujem knjigu koja u svom originalu nosi naziv "FUNDAMMENTALS OF FINANCIAL MANAGEMENT" koju su napisali James C. Van Horne i John M. Wachowicz, JR. Ova knjiga je obavezna školska literatura za studente određenih smjerova na klasičnim ekonomskim fakultetima dok se sa njom ne susreću u toku svog obrazovanja studeti drugih fakulteta. Kako se u redove menadžera regrutuju ljudi sa različitim obrazovanjem vrlo često na pozicije nižeg i srednjeg menadžmenta dolaze ljudi koji nisu imali priliku u toku svog obrazovanja savladati neke osnovne ekonomske pojmove. Ovo im u svakodnevnom radu poslije određenog vremena postane problem koji pokušavaju riješiti na različite načine. Ovo je pogotovo izraženo u nekim industrijskim granama kao naprimjer u farmaceutskoj industriji gdje većinu nižeg i srednjeg menadžmenta predstavljaju osobe koje su ili doktori medicine ili farmaceuti i koji tokom svog obrazovanja nikada se ne susretnu sa ekonomskom terminologijom.

Predložena knjiga je prevedena  u Hrvatskoj kao i u Srbiji pod vrlo sličnim nazivima "Osnovi finansijskog  menadžmenta" (srpska verzija) odnosno "Osnove financijskog menadžmetna" (hrvatska verzija) tako da je dostupna i onima koji nisu u stanju ovakvo stručno štivo čitati kao izvornik na engleskom ili na nekom drugom jeziku u prijevodu.  Svoj stav o ovoj knjizi mogu sažeti samo u dvije riječi – obavezno pročitati.

Kako je kolumna u ovom broju nastavak kolumne iz prethodnog broja bio sam u dilemi koju knjigu preporučiti ovaj put. Naime, u prethodnim kolumnama sam preporučio za čitanje klasike za oblast menadžmenta i upravljanja organizacijama.  Ovaj put sam se odlučio za knjigu koja je po meni već postala klasik iako je napisana prije svega nekoliko godina. Autori su W. Chan Kim i Renée Mauborgne, a naslov knjige u prevodu je Strategija plavog okeana od izvonika na engleskom Blue ocean strategy (Harvard business school publishing 2005). Vrijednost ove knjige je što nas tjera da razmišljamo van ustaljenih okvira i pronalazimo nova rješenja. Ona ne propituje ispravnost nekih već dokazanih stavova nego nam pokazuje kako vrlo lako sami sebe sputavamo i  vraćamo u kliše kako bi izbjegli svaki rizik od nepoznatog.  Samo slobodan i nesputan um može donijeti nove ideje i omogućiti napredak. Ovdje bi se mogla preinačiti poznata sintagma na slijedeći način: "Promišljam, propitujem, istražujem, spoznajem i primjenjujem nova saznanja – dakle postojim". Svoj stav o ovoj knjizi mogu sažeti samo u dvije riječi – obavezno pročitati.

Spremajući se da pišem kolumnu za ovaj broj magazina IN STORE razmišljao sam kako da dodatno poboljšam kvalitet kolumne kao i kako da dodatno povećam interes čitalaca za kolumnu koju pišem. Nadam se da sam došao na pravu ideju kako to učiniti. Naime, odlučio sam da u svakoj narednoj kolumni predstavim iz svog ugla neku od knjiga koje sam pročitao ranije ili koja mi je došla do ruku u trenutku pisanja neke od kolumni. Svaka od tih knjiga bi trebala da bude neka vrsta uvoda (šlagvorta) za temu kojom će se baviti ta kolumna. Također pozivam čitaoce da se jave na portal IN STORE magazina i da predlože neku od knjiga iz oblasti biznisa u najširem smislu te riječi, koje su na njih ostavile dojam kako bi i tu knjigu predstavili u nekom od narednih brojeva.

Nema bolje prakse od dobre teorije

Jedna od Einsteinovih (Albert Einstein 1879. – 1955. ) rečenica kojom je objašnjavao simbiozu teorije i prakse je „Nema bolje prakse od dobre teorije“. Genijalni ljudi znaju konstruirati genijalna objašnjenja. Postoji rasprava o tome šta je značajnije  teorija ili praksa te dilema o značaju simbioze ili protivrječnosti ova dva lica iste medalje. Moj stav je da jedno bez drugog ne može i da postoji neraskidiva veza i prožimanje teorije i prakse. I dok je u prirodnim naukama gotovo pravilo da teorija prethodi praksi, odnosno da je potrebno da se neka pojava ili proces teorijski objasni pa da to objašnjenje stvori pretpostavku za praktičnu primjenu, do tada je u svijetu biznisa česta pojava da se pojedini procesi primjenjuju u praksi te da se tek nakon toga što se potvrdi njihova uspješnost u svakodnevnom poslovanju kreće u stvaranje teorijskog okvira. Upravo ova činjenica često dovodi do kontraverzi i neke vrste osporavanja teorije od strane praktičara i obrnuto. Ipak ovo ne smije zamagljivati činjenicu da bez obzira na redoslijed događanja jedno bez drugog ne može dugoročno uspješno funkcionisati. Dakle, samo poznavanje teorije i prakse te primjena teorije u svakodnevnom poslovanju može donijeti komparativnu prednost određenoj kompaniji u odnosu na konkurente. Svi koji se svakodnevno bave biznisom često se susreću sa situacijama koje su na neki način specifične i koje nam se dešavaju po prvi put u karijeri. Prirodno je da susret sa nepoznatim u nama budi osjećaj nelagode i strepnje da li ćemo donijeti pravu odluku i izabrati pravi put. Gotovo uvijek  je jedino rješenje prije donošenja menadžerske odluke konsultovati literaturu uključujući i onu pohranjenu negdje na internetu kako bi saznali da li se neko našao u sličnoj situaciji prije nas i kako ju je razriješio. Često ne možemo naći ono što nam treba, ali se susrećemo sa različitim  teorijama za koje nismo do tada znali niti da postoje, ali one nude odgovore i objašnjavaju neke druge situacije i to vrlo često one u kojima smo se već našli u prošlosti. Ovo otvara logično pitanje koje je ujedno i naslov ove kolumne, a koje propituje da li čitamo dovoljno, odnosno da li čitamo prave stvari.

Prva tema koju sam želio obraditi je rezultat mog promišljanja vezanog za ljude kao najveći potencijal (resurs) koji neka kompanija posjeduje i kako ovaj faktor doprinosi boljitku kompanije u periodu krize. Ova tema me je zainteresirala zbog stanovitog paradoksa koji proizilazi iz činjenice da su ljudski resursi bez sumnje najveća vrijednost svake kompanije, a u isto vrijeme u doba krize najčešće je prvi korak u smanjenju troškova poslovanja, otpuštanje zaposlenih. Kako u takvoj situaciji zadržati najbolje? Znamo da po pravilu najbolji i u vremenima krize mogu relativno lako  pronaći drugi posao, to je zato što uvijek postoji neko ko je spreman platiti za kvalitet.