“Za proizvodnju vrhunskog vina najprije morate imati vrhunsku sirovinu, dakle proizvodnja vrhunskog vina počinje u vinogradu, dobrim grožđem! Za daljnji uspjeh zaslužno je umijeće vinara i njegove tehnološke mogućnosti. Tako i mi u svojoj vinariji najprije naglasak stavljamo na sirovinu, a nadovezujemo se strukom i najnovijom tehnologijom.” - Olivera Juričić, vlasnica vinarije Vitai

Vinarija Vitai je porodični posao koji ima dugu tradiciju u proizvodnji vina. Ovo je jedina vinarija u BiH kojom upravljaju tri žene. U velikom vinskom podrumu slijede se sve savremene metode u proizvodnji vina, kombinirajući iste sa upotrebom autohtonih sorti grožđa iz Hercegovine te tradicionalnim načinom proizvodnje vina. Olivera Juričić, vlasnica vinarije Vitai za IN STORE govori o proizvodnji vina, vinskom turizmu, kao i o užicima koje pruža čaša vina.

Čime se danas odlikuje proizvodnja vina u Vašem podrumu, šta su njene specifičnosti i koja se vina nalaze na Vašoj proizvođačkoj „vinskoj karti“?

Juričić: Vinarija Gangaš ima 60-godišnju tradiciju. S proizvodnjom vina krenuo je još djed moga pokojnog muža Petar Juričić, koji je bio vizionar i prvi je počeo buteljirati vina na našim prostorima. Mi se bavimo proizvodnjom isključivo vrhunskih vina i rakija objedinjenim pod brandom GANGAŠ. U paleti proizvoda nalaze se bijela vina: Gangaš bijeli i Gangaš bijeli barrique, crna vina: Gangaš crni i Gangaš crni barrique, Gangaš Rose, Gangaš pjenušci crveni i bijeli, te rakije: Loza, Travarica i Orahovača. Svi naši proizvodi proizvedeni su na bazi autohtonih hercegovačkih vinskih sorti: Žilavke i Blatine, uz spoj vrhunske tehnologije i odležavanje u hrastovim bačvama.

Kakva je Vaša šansa u utrci sa velikim svjetskim proizvođačima vina, koja imaju dugu tradiciju?

Juričić: Mi kao vinska zemlja, u tradiciji ne zaostajemo za svjetskim vinskim silama. BiH je prirodno stanište vinove loze, ovdje se uzgajala loza i radilo vino još u vrijeme Rimskoga carstva. Govoreći o povijesti općine Brotnjo (grad Čitluk) u kojoj nastaje naš čuveni Gangaš i koja je prepoznata kao najpovoljniji lokalitet za uzgoj vinove loze spominje se i bosanski kralj Tvrtko.

On se u posjeti Brotnju sa „12 dobrih Bošnjaka“ godine 1353. u mjestu Suha-današnji Čitluk, obilno gostio broćanskim vinom i o njemu se pohvalno izrazio. Francuski i mletački putopisci iz 16. i 17. stoljeća spominju skupa, ali dobra vina s Neretve, a turski putopisac Evlija Čelebija (17. stoljeće) priča o tisućama rajskih vinograda u mostarskom vilajetu. Aneksijom BiH od strane Austro-Ugarske stvaraju se povoljni uvjeti za prosperitet našeg vinogradarstva, a u ovom periodu se Žilavka i Blatina svojom kvalitetom izdvajaju kao najbolje sorte za proizvodnju vina na našim prostorima. Naša vina od tada su izvožena po cijelom svijetu kako na područje monarhije tako i u Njemačku, Španjolsku i druge zemlje.

Kroz povijest su mnoge okrunjene glave uživale u našoj dobroj kapljici, a nije za zapostaviti niti informacija da je Žilavka u Jugoslaviji bila vino broj 1! Tako da nama ne nedostaje tradicije, a niti kvalitete. Možda nam nedostaje samo ravnopravna bitka na tržištu, jer smo mi domaći vinari na našem tržištu prepušteni sami sebi, nažalost nemamo zaštitu domaćeg proizvoda, pa smo kao u borbi Davida i Golijata, suprotstavljeni moćnim uvoznim lobijima.

Da li se pad kupovne moći srednjeg sloja odrazio na pad prodaje vina?

Juričić: Zasigurno da da! Pad kupovne moći odrazio se i na osnovne životne potrebe, pa tako i na prodaju vina u globalu. U uvjetima ovakve krize svjetskih razmjera visokokvalitetna vina predstavljaju luksuz, i puno bolje idu tzv. jeftina vina.

Prepoznatljivost na tržištu je teško postići. Uprkos tome što imamo vina odlične kvalitete bh. vinari nisu baš prepoznati u svijetu. Da li ste Vaša vina plasirali u inostranstvu?

Juričić: Da bi značajniji uspjeh u vinarstvu postigli na svjetskoj sceni, moramo očekivati pomoć države. Ne možemo reći da su naša vina vani nepoznata, ali je BiH mlada država koja tek treba da izgradi svoj vinski put i karakter. U svakom slučaju, to je i izvrsna reklama za zemlju, da je poznata i prepoznata kao vinska. Moramo voditi računa i o tomu da se naš put kreće prema EU, a ulaskom u EU prestaje sadnja novih vinograda, pa bi ovaj period morali iskoristiti baš za to. Dosada smo izvozili u Hrvatsku. Razmatramo još neke ponude, međutim takva razmišljanja moraju pratiti i razmišljanja o povećanju kapaciteta.

Bh. tržište je pogodno za inostrane proizvođače vina, obzirom na to, u kakvom je položaju Vitai?

Juričić: BiH je kao tržište napadnuto raznim vrstama roba, pa tako i vina. Već sam pomenula položaj domaćeg proizvođača. Taj je položaj dosta nepovoljan, jer ne postoji nikakva zaštita domaće proizvodnje. Isto tako ni s poticajima ne stojimo najbolje. I upuštamo se u nefer borbu sa jakim uvoznim lobijima koji su nažalost financijski premoćni i vode igru.

S druge strane država ne čini ništa da nas zaštiti, te se bez ikakve kontrole u BiH uvozi sve i svašta! Prilikom obrnute situacije i našeg izvoza naša vina podliježu jako rigoroznim mjerama i rušenjima kvalitete na kušanjima, a sve u svrhu zaštite njihovih domaćih proizvoda.

Koliko trend porasta uvoza vina može ugroziti naše vinare?

Juričić: Svaka boca prodanog vina iz uvoza je boca manje prodanog našeg, domaćeg vina. Ne budemo li razmišljali na način da izgrađujemo vlastiti potencijal, i ne budemo li održavali svoje resurse, može nam se desiti da ostanemo bez njih. Ukoliko na vrijeme ne izgradimo svoj vinogradarsko-vinarski fond i u EU uđemo mršavih proporcija izgubit ćemo jako puno.

Koji su najizraženiji problemi privatnih malih i srednjih vinarija?

Juričić: Mali domaći proizvođači imaju dosta problema. Već smo spominjali tu neravnopravnu borbu na tržištu sa financijski premoćnim gigantima i apatiju naše države, tu je i situacija općenito globalne svjetske krize. U vinogradarstvu i vinarstvu dalje ogromna su ulaganja, pa nam fale poticaji i subvencije. Isto tako, država bi puno mogla učiniti u izlazku na svjetsko tržište, zakonodavstvom i savjetodavnim službama za i najmanjeg proizvođača.

Važno je napomenuti da su vani, kod jakih vinskih sila upravo male obiteljske vinarije naših kapaciteta najveći trend, a njihova su vina najcjenjenija. Napušta se trend proizvodnje industrijskog vina.

Po čemu se Vaša vinarija razlikuje od konkurencije?

Juričić: Gangaš je zaista posebno vino, vino ženske ruke. Proizvedeno od najboljih grozdova i potpuno zdravo i prirodno. Nastao je na spoju naših plemenitih sorti uz najnovije svjetske trendove u proizvodnji vina i odležavanje u hrastovim bačvama. Svi postupci proizvodnje koji se provode u našoj vinariji u svrhu su dobivanja što kvalitetnijeg i zdravijeg proizvoda nastojeći u vinu sačuvati ono najbolje iz grožđa. I zato mislim, da u tomu nemamo konkurencije!

Prvi ste uspjeli proizvesti šampanjac, koliko vremena je potrebno da se proizvede ova vrsta vina?

Juričić: Dvije godine radimo pjenušac, kažem pjenušac, jer je naziv šampanjac zaštićeni francuski naziv, klasičnom metodom fermentacije u boci. Još uvijek radimo male količine i nadamo se u budućnosti proširenjem kapaciteta ozbiljnije ući u proizvodnju pjenušca za kojeg je tržište jako zainteresirano!

Šta pored dobrog poznavanja tehnoloških procesa, još zahtijeva proizvodnja vrhunskih vina?

Juričić: Za proizvodnju vrhunskog vina najprije morate imati vrhunsku sirovinu, dakle proizvodnja vrhunskog vina počinje u vinogradu, dobrim grožđem! Za daljnji uspjeh zaslužno je umijeće vinara i njegove tehnološke mogućnosti! Tako i mi u svojoj vinariji najprije naglasak stavljamo na sirovinu, a nadovezujemo se strukom i najnovijom tehnologijom. Uz inox tankove i stalnu kontrolu temperature fermentacije do kontrole svake pojedinačne faze proizvodnje i njege uz najbolje enologe!

Koliko je važna konstantna edukacija i usavršavanje zaposlenih kada je riječ o proizvodnji vina?

Juričić: Stalno ulažemo u usavršavanje kako u tehnološki tako i u ljudski resurs! A, vino ne samo da je živa materija nego i umjetnost, a bogme i moda!! Tako da vam u vinskom svijetu postoje baš modni noviteti, trendovi, kako stila vina, tako i tehnologije, pa je nužno uvijek biti u toku!

Vina čuvate u posebnim bačvama, koliko je to važno za kvalitetu vina?

Juričić: U proizvodnji Gangaša nezaobilazne su i hrastove bačve, najrazličitijih volumena od najmanjih barrique 225 litarskih do onih od 5000 litara u kojima se vino posebno nadograđuje stječući nezamjenjive arome. Drvena bačva nezamjenjiva je vinska posuda s obzirom na poroznost duga, preko kojih vino postupno blago oksidira, a te blage mikrooksidacije omogućuju procese dozrijevanja i bijelih, a posebice je to važno za crna vina. Zbog visoke cijene drva i ručne izrade drvene su bačve i najskuplje.

Naglasak se ovdje stavlja naročito na barik, a to je i svjetski trend. Naime, odnos volumena barika i njegove površine idealan je za oksidacijske procese vina u toj bačvi. Nije preporučljivo odnjegovati u bariku baš svako vino, nego ono bogato ekstraktom i jačeg sadržaja alkohola. Zato vino odležalo u ovakvoj bačvi dobiva i naziv barrique. Duljina odležavanja u barrique bačvici određuje se degustacijom, a vrijeme odležavanja je kraće kod bijelog vina!

Šta mislite o mogućnostima razvoja „vinskog turizma“ kao specifične vrste turizma i činite li Vi šta na ovom planu?

Juričić: Vinski turizam u BiH ima veliki potencijal i šansu, jer je to još jedna od ljepota naše zemlje koju treba unovčiti i iskoristiti. A, vjerujem da bi to privuklo dosta gostiju, jer uživanje u vinu je zdravi stil života koji se sve više njeguje. Dalje, turistu je interesantno probati nešto novo, nešto drugačije i vidjeti nešto što je u nekom kraju posebno, ili autohtono, posebice ako se ne uzgaja nigdje drugo na svijetu. I mi smo krenuli sa ovakvim vidom prodaje i moram reći da ubiremo dobre pohvale i da su ljudi oduševljeni ponudom. Planiramo proširenje turističkih kapaciteta.

Kojim putem planirate dalje da idete, odnosno šta kažu planovi Vašeg budućeg poslovanja?

Juričić: U budućnosti planiramo ulaganja, proširenja asortimana, ulaganje u tehnologiju, tako i podizanje kvalitete turističke ponude. Tu je naravno i velika želja za ulaganje u vinogradarstvo! Postoji li udruživanje vinara u BiH?

U BiH postoji nekoliko Udruženja vinara, koji još ne rade na adekvatan način. Institucije kao što je Udruženje vinara, a tu mislim prvenstveno na ovu u našem regionu, u Federaciji, nisu izgradile u dovoljno jaku i relevantnu organizaciju koja će raditi u interesu svih nas zajedno. Takva udruženja bi morala imati puno veći utjecaj i ugled, a zajednički bi se puno više moglo postići, kako na domaćem, tako i prilikom izlaska na inozemna tržišta. Dalje, puno bi se više trebalo raditi na izgradnji BiH kao vinske zemlje, domovini Žilavke i Blatine i stvaranju jednog zajedničkog branda!

Vaši savjeti za izbor i konzumaciju vina.

Juričić: Nutricionisti kažu da čovjeku najviše paše hrana njegovog podneblja, isto kao što u svakom čovjeku možete naći karakteristike njegovog kraja. Morate znati da je vino poljoprivredno-prehrambeni proizvod, dobiven od grožđa. U njemu je harmonija svih sastojaka koje stvara priroda, ono je hrana i lijek istovremeno! Nužno je i poznavati male natuknice. Npr. uvijek se piju suha vina prije slatkih, lagana prije jakih, bogatih ekstraktom. Svaki put kad pijete vino, nemojte ga progutati, a da prethodno niste osjetili svu ljepotu tog pića. Kad vino kušate, ne zaboravite pomirisati i okom pogledati njegovu boju i bistroću. Da bi doživljaj pijenja bio potpun ne zaboravite se čašom vina i kucnuti, držeći čašu za stapku! Za kraj vino mora biti rashlađeno na optimalnu temperaturu, koja se za bijela suha vina kreće od 10-12 ◦C, a crna 16-18 ◦C! Žilavku pijte uz jela od bijelog mesa, nareske, morsku i slatkovodnu ribu, sir, pečeno ili kuhano meso, a Blatinu uz jača jela od mesa, pečenje,divljač,suhe nareske. Moja preporuka je piti domaća, po mogućnosti kvalitetna i vrhunska vina, moja preporuka je GANGAŠ!