Zahvaljujući vizionarskoj ideji Pere Gudelja, osnivača i vlasnika, današnji FIS je porodična firma sa 100 procentnim vlastitim udjelom kapitala. Pored toga što je lider u domaćoj trgovini, ovo preduzeće je i pokretač proizvodnih aktivnosti iz oblasti drvoprerade i tekstila.

Prateći strategiju razvoja, kolektiv od 2.400 radnika zaposlenih u 13 prodajnih centara FIS-a širom Bosne i Hercegovine i susjedne Hrvatske, izuzetnim zalaganjem i timskim radom učinili su FIS prepoznatljivim brandom i izvan granica naše zemlje.

Osnivač i vlasnik privrednog društva FIS d.o.o. Pero Gudelj vizionarsku ideju o pokretanju Poslovnog centra realizovao je 1996. godine koja uprkos trenutnoj situaciji koju je prouzrokovala recesija i dalje uspješno posluje. Danas, Gudelj za sebe kaže kako je dijete sa sela kojem je najveće zadovoljstvo zasvirati na harmonici, zapjevati staru sevdalinku uz druženje u prirodi. Ipak, ističe i kako je časno poželjeti uspjeh, ali realno da to ne mogu svi i ostvariti.

Na prostoru BiH napravili ste pravu revoluciju sredinom 90-tih kada je u pitanju način poslovanja, otvorili ste tada najveći šoping centar u BiH, FIS u Vitezu. Kako ste se odlučili na ovako hrabar potez u tom periodu?

GUDELJ: Prije rata sam puno putovao, obilazio europske trgovačke centre i proizvođače. Ništa nisam izmislio, samo sam prepisao strategije koje su uspješno primjenjene vani. Vidio sam da su budućnost veliki šoping centri izmješteni na periferiju grada, na tranzitne puteve, dakle mjesta koja pokrivaju više gradskih oblasti, s prostranim parking prostorima...

Da li ste na samom početku sarađivali sa trgovačkim društvima ili ste se odmah odlučili na direktnu saradnju sa tvornicama?

GUDELJ: Na samom početku kupovali smo ”na veliko”, dakle direktno iz tvornica gdje smo dobili povoljnije cijene od onih koji su nam nudili u trgovačkim društvima. Među prvima sa ovih prostora otputovao sam u Kinu i Hong Kong, skupio hrabrost i kupio milijun komada jednog artikla, što je, mora se priznati, i za ovo vrijeme velika količina. Kod ovakve kupovine niste u prilici kupiti npr. 50-tak komada jednog modela obuće, automatski se podrazumijevaju kontejnerske isporuke samo jednog ili dva modela cipela. Obzirom da je kupovina bila i do 50 posto povoljnija, naravno i naše kupovine su postajale učestalije i s vremenom porasle čak na desetke kontejnera po isporuci... To je bilo čak i iz ove perspektive veoma hrabro. Ovaj način poslovanja nosio je veliki rizik, ali bez rizika - nema ni uspjeha.

Vaša strategija između ostalog podrazumijeva i agresivne marketinške kampanje, da li u narednom periodu planirate da zadržite ovaj način komunikacije sa potrošačima?GUDELJ: Naravno. Primjer svjetskih razmjera intenzivnog marketinga i promocije je Coca-Cola, svima nam je to poznato. FIS je definitivno postao brand na domaćem tržištu, i kao takav, komunikaciju s kupcima će i dalje održavati stalno prateći marketinške trendove i interesovanja naših kupaca. Kad je FIS počeo s radom nije imao veliku konkurenciju, u posljednjoj deceniji to se znatno promijenilo i sada kupci imaju veliki izbor. Na koji način zadržavate svoje kupce?

GUDELJ:U principu, ja ne volim riječ konkurencija, mislim da nije sretno odabrana. Svakog na tržištu doživljavam kao potencijalnog partnera, kao mogućnost za suradnju, da li kroz razmjenu roba ili na neki drugi, novi način.

Smatram da su FIS-ova širina i dubina asortimanske ponude od čak 250.000 različitih artikala kao i naročito povoljni cjenovni rangovi dovoljan razlog da kupci i potrošači biraju upravo nas. U svakom slučaju, tržišna konkurencija je potrebna, kupci treba da imaju što veći izbor i da za svoj novac imaju mogućnost da biraju

Smatrate li da su potrošači lojalni?

GUDELJ: Lojalnost i povjerenje njeguju se i stječu godinama, to je neprekidan i za nas jako bitan proces, dvosmjerna ulica. Zaista se trudimo prepoznati želje i potrebe naših kupaca, kako kroz samu ponudu i brojne pogodnosti u kupovini (kontinuirane ili povremene akcijske aktivnosti, atraktivne nagradne igre, popuste za članove Kluba potrošača FIS), tako i kroz ambijent i prateće sadržaje u prodajnim objektima, sve sa ciljem da naši kupci zaista dožive kompletan užitak kupovine. Ako su sve karike uvezane pravilno, zadovoljstvo je obostrano i dugotrajno. Naši kupci, ipak, govore najbolje, odnosno brojka od preko 80.000 članova Kluba potrošača FIS.

Na koji način dolazite do informacija sa tržišta?

GUDELJ: Prvenstveno pratimo potrebe i želje naših kupaca, kao što sam već i naveo, ali i trendove u trgovini. FIS-ovu distributivnu mrežu čini 12 prodajnih objekata širom BiH i dva u susjednoj Hrvatskoj, što samo po sebi znači prilagodbu asortimanske ponude određenom tržištu. Naravno, koristimo i druge dostupne kanale informiranja o tržištu, veliku bazu informacija stečenu godinama iskustva i suradnje s brojnim suradnicima u regiji, istraživanja, ankete, medije…

Koliki je omjer domaće i uvozne robe?

GUDELJ: Trudimo se da proizvodi domaćih proizvođača imaju posebno mjesto u našim prodajnim prostorima, a govorimo o 35-40 posto naše kompletne ponude, prvenstveno je riječ o prehrani i namještaju. Nažalost, svjetske, afirmirane robne marke odnose primat u očima kupaca. Mi smo bili u kompanijama i proizvodnim pogonima poznatih i renomiranih svjetskih brandova, vidjeli i shvatili da to nije ništa nedostižno, da se može napraviti i bolje i kvalitetnije, ali brand i prepoznatljivost je ogromna prednost na tržištu. I naši proizvođači su shvatili da je novi i nepoznat proizvod teško plasirati, da se izgradnji vlastitog branda mora posvetiti potrebna pažnja, ali to još ni izdaleka nije dovoljno, to je zapravo dugotrajan proces.

Koji format trgovine (mali trgovci, srednji ili veliki trgovački lanci) je prema Vašem mišljenju najugroženiji u vrijeme recesije?

GUDELJ: Period recesije nije sretno vrijeme ni za koga u trgovinskoj branši. Naravno da su mali trgovci najviše ugroženi, ali možda će djelovati grubo, i najmanji je rizik. Nije isto kad poklekne manji poduzetnik sa 200-300 m2 vlastitog prostora, desetak zaposlenih ili neki veliki sa 200.000-300.000 m2, koji ima oko 3.000 zaposlenih, kreditna zaduženja... Danas zbog recesije nije lako nikome, baš nikome. I zato moramo shvatiti situaciju, ambijent u kojem živimo i strpiti se godinu-dvije, dok ovo ne prođe.

Da li ste morali mijenjati Vašu strategiju poslovanja za vrijeme krize? Na koji segment poslovanja je najviše utjecala?

GUDELJ: Da, nažalost kao i većina morali smo reducirati sve troškove, od broja zaposlenika, preko zaliha, do razvoja, odnosno investicija.Smatram da je previše trgovačkih centara i imam običaj reći kamo sreće da se ova recesija desila ranije, recimo prije pet godina, ali u nekom blažem obliku-kao upozorenje. Država je trebala drugačije reagirati, ne dozvoliti preveliko širenje trgovačkih lanaca, praviti prioritete i kategorizaciju u suradnji s bankama. Sad gube svi, a najviše ljudi, jer da bi se otvorio novi centar jedan se definitivno mora zatvoriti, dakle ljudi ostaju bez posla, kupovna moć je jako slaba. Trebalo je ulagati s olakšicama i malim kamatama u proizvodnju, podršku davati domaćem proizvodu i izvozu...

Šta smatrate Vašom najvećom snagom u organizaciji?

GUDELJ: Naše najveće snage su timski rad i 2.400 uposlenih, prepoznatljivost branda FIS, uvažavanje na tržištu i povjerenje kupaca. Pored toga, naše poslovanje je popraćeno sa izuzetno velikim robnim zalihama, širokim asortimanom od 250.000 različitih artikala, skromnim maržama, i ono što je najvažnije lojalnošću naših kupaca.

Da li u skorije vrijeme planirate otvaranje novih objekata u BiH?

GUDELJ:Da, početkom mjeseca aprila otvaramo prodajno mjesto u Livnu. Vjerujte, nemamo interesa otvoriti više niti jedan objekat, ali smo zbog dobrih poslovnih odnosa sa Sarajevskom pivarom napravili ovakav poslovani potez. Višegodišnja kvalitetna suradnja, međusobna razmjena velikih količina roba, te njihov objekt koji je bio prazan u Livnu rezultirao je ovakvom odlukom. Slično smo prošle godine napravili i u Žepču, u kompaniji Zovko. Smatram da je međusobno uvažavanje, podrška, suradnja kroz svojevrsnu razmjenu asortimana roba, dobar način da se opstane na tržištu.

Osim trgovine bavite se i proizvodnjom. Koliko Vam koriste iskustva koja ste stekli u trgovini?

GUDELJ: Teška je proizvodnja, posebno drvoprerađivačka, ali idemo polako. Ostvarenu dobit ne ulažemo samo u razvoj distributivne mreže, nego već niz godina i u proizvodnju. Da se nije desila recesija, sadašnjih 500 uposlenih u proizvodnji bila bi već brojka od 1000, jer planirali smo izjednačiti aktivnosti i broj uposlenih u proizvodnji i trgovini. Neuređeno tržište, baziranje jeftine proizvodnje s malim maržama za ino kupce, stvaranje nelojalne konkurencije, ali i potvrda da izvoz može biti mač s dvije oštrice.

Naš prijedlog svim bh. drvoprerađivačima i proizvođačima namještaja je da samo zajedničkim nastupom, suradnjom i razmjenom informacija o asortimanima, možemo stvoriti prostor na tržištu i odoljeti nadolazećoj invaziji velikih inozemnih trgovačkih centara namještaja. Pošto je proizvodnja zaista imperativ, odlučni smo istrajati u svojim nastojanjima i planovima, a iskreno se nadam da će i država prepoznati u nama i sličnima budućnost i progres i u svom domenu dati potrebnu podršku

Bavite se i turizmom?

GUDELJ: Turizam je budućnost, izuzetno bogat prirodan resurs naše zemlje i za nas logičan poslovan potez. Bavimo se proizvodnjom zdrave hrane, imamo farme junadi i svinja, uzgajamo krompir, voće i povrće… Na Vlašiću smo počeli s gradnjom Sportsko-rekreativnog kompleksa EKO FIS Vlašić i već ovu zimsku sezonu smo dočekali sa 60-tak novoizgrađenih i moderno opremljenih apartmana, dva ski lifta, tri osvijetljena sportska travnata terena, bogatom planinskom gastronomskom ponudom, igraonicom za najmlađe, šetačkim stazama, hladnjacima itd. To je projekt kojeg realiziramo u suradnji sa ino partnerima, pa i ovom prilikom želim reći da je ostalo još bezbroj načina partnerske suradnje, naša su vrata i dalje otvorena. U doglednoj budućnosti Vlašić vidim kao moderan europski centar koji će živjeti 12 mjeseci u godini. Prateći sadržaji poput wellness centara, sportskih poligona za aktivan odmor i pripreme sportista, uz podršku društvene zajednice i rekonstrukciju infrastrukture učinit će Vlašić nezaobilaznom destinacijom na turističkoj mapi.

Da li su se ispunila Vaša očekivanja?

GUDELJ: Da, priznajem, i više od toga. Ali moram i ovo reći kad sam odlučio krenuti u biznis, pomirio sam se sam sa sobom, u smislu da neću biti rob novca i rob neuspjeha. Novac je samo sredstvo za rad. Ja sam dijete sa sela, dakle uvijek skromno, uvijek se imam gdje vratiti. Ja sam čovjek koje je zadovoljan i sa svojom starom obiteljskom kućom, Golfom, 1000 KM u džepu, da kupim jagnje i okrenem ražanj, pozovem susjede, na harmonici zasviram neku dobru, staru sevdalinku i budem sretan što sam živ.

Časno je i poželjno uspjeti, ali i realno da to ne mogu svi ostvariti.