IN STORE in your country:
BiH   Slovenija   Hrvatska   Srbija   Makedonija  
Povratak na pocetnu stranu  
  B I H Utorak, 13.11.2018 || PROBUDI ŠTO JESI!  |   Oliver Mlakar prezentirao novi Vegedor: Više povrća, manje soli!  |  Održan peti Sarajevo Marketing Summit  |  Kompanija Microsoft u BiH predstavila i nagradila svoje partnere  |  Grupa Podravka nastavlja s rekordnim rezultatima poslovanja uslijed značajnog organskog rasta  |  Krombacher najpopularnije pivo u Njemačkoj  |  Veći rast za L'Oréal od očekivanog  |  Konzum uveo nove proizvode u asortiman svojih trgovačkih marki  |  Proizvodnja vina na najvećem nivou u posljednjih pet godina  |  Atlantic Grupa i Adris najavljuju akvizicije  |  Savršen slijed vina Slavonije, hrane i muzike u gradu soli  |  BAT donio odluku: "Drina" se seli u Srbiju i Hrvatsku  |  Kafa Emina na policama trgovina u Austriji  |  U okviru izložbe kolekcionara predstavljene prve bh figurice PEZ®  |  Branislav Vujović - Kako poslovni modeli mijenjaju biznis i marketing?  |  U Srbiju stižu pilići hranjeni GMO?  |  Coca-Cola najavljuje nove predsjednike   |  55 zlatnih godina najboljih sorti  |  Oktoberfest na Jägemeister način u Sarajevskom Klubu Jedan  |  dm potvrdio lidersku poziciju na drogerijskom tržištu  |   ||
   

Vedrana Seksan: Potencijalna mušterija i ljubitelj kataloga

21.07.2014
Moj muž kataloge raznih samoposluga, prodavnica namještaja, tehničke robe, cipela i kozmetike u kuću unosi uz rečenocu – stigle su ti novine. I to je istina. Koliko sam nekada uživala da sjedim uz šolju kafe i listam novine, danas uživam u listanju kataloga. Mislim, kome je do novina. I u čemu uživati. U tome što je pet strana posvećeno rubrici koja se zove crna hronika, a sve ostale su jednako crne samo se zovu aktuelno, ili iz zemlje ili kultura. Umjesto toga mnogo je zabavnije gledati koje su cijene pavlake ili žutog sira, kauča na rasklapanje ili najnovije maskare. Kataloge sam otkrila sasvim slučajno, kada mi je stigao neki reklamni letak u kojem sam mogla naručiti kataloga sa odjećom, obućom, namještajem i čime sve ne. I ja naručila. I dva sata uživala listajući stranice sa kojih nikada nisam kupila ni najmanju sitnicu. Ali sam insistirala da mi i dalje dolazi. Bez obzira što me je pomalo iznervirani glas sa druge strane telefona ubjeđivao da se katalozi šalju samo mušterijama. Ja sam potencijalna mušterija, objašnjavala sam. I ljubitelj kataloga. Opuštaju me. I stvaraju privid da sam se sita nakupovala. A dinara nisam potrošila. Niti sam makla sa kauča. Ne sjećam se ovih kataloga kada sam bila dijete. U to doba se nije reklamirao šećer, puter ni teletina bez kostiju. Ali se sjećam da su se redovno najavljivala poskupljenja šećera, putera ili mesa. I da su izazivale burne reakcije. Pred svako poskupljenje moja bi mama nakrcala zalihe onoga što će poskupiti. Ako se najavi da šećer ide gore, sasvim je sigurno da će svaka raspoloživa polica dobiti barem kilu šećera. Da se naprave zalihe. Ne znam ko danas pravi zlaihe. Osim pred kakav praznik kad u svakoj samoposluzi imaš osjećaj da su najavili navalu zombija i da ništa već od sutra neće biti kako je bilo, pa ljudi grabe i pomahnitalo jure sa kolicima iz kojih urlaju uzbuđena djeca uvaljena između suhog mesa i gajbi sa pivom. Danas više ni ne javaljuju šta će da poskupi. Prosto da pomisliš kako ništa ni ne poskupljuje. Kako sve cijene ugodno stoje i usklađuju se sa primanjima koja se ne povećavaju. Danas se, zapravo, zbog svih kataloga stiče utisak da stvari postaju jeftinije. Jer se u tri kataloga tri razaličite samoposluge naprosto takmiče ko će većim slovima napisati najpovoljnija cijena. I zaista, cijena se razlikuje u čak pet feninga. Što je značajna ušteda, ako kupuješ na tonu. Ako ćeš samo jedno pakovanje, ona baš i ne štediš, ali je katalog napisao da je to najpovoljnije što ćeš dobiti, pa ti barem savijest može biti mirna. Istini za volju, desi se da pažljivo čitanje kataloga, a ja ih baš čitam pažljivo, donese i začuđujuće rezultate. Tako je razlika u cijeni dva ista TV prijemnika u dvije različite prodavnice više od dvije stotine KM. Što nije ušteda od pet feninga, ali obzirom da sam televizor košta preko tri hiljade maraka, u startu nije nešto zbog čega bih potrčala u prodavnicu. Da ne nestane. Katalozi su neka udobna, divna kupovina iz topline vlastitog doma koja mi se sviđa i zbog toga što je kasa i aparat kroz koji se provlači kartica na bezbjednoj udaljenosti. Pa ako me i povuče nevjerovatna povoljnost ormarića sa ladicama, pa i ako krenem za novčanik, ipak imam vremena da razmislim da li mi stvarno treba dok se odvezem do prodavnice. Osim toga, katalozi zaista i jesu savremene novine, jer u njima pratiš sva moguća kretanja. Od ekonomije, koja se jasno vidi u izraženim cijenama i popustima, klubovima pogodnosti i sličnim akcijama, preko sporta sa neizbježnim reklama za svjetsko prvenstvo na stranicama sa televizorima, do politike izražene kroz nestajanje kataloga i njihovu zamijenu mnogo manje zanimljivim albumima sa sličicama koje se ne sakupljaju, a koje prikazuju za koga možemo glasati na sljedećim izborima. Uz ove sličice ne dolaze jasno napisane cijene, ali se ponekad gotovo vide. I cijene i popusti. To koliko ja volim kataloge znaju sve prodavnice u kojima redovno kupujem. I u kojima sam obavezno član kluba potrošača. Pa mi za dobro jutro zvoni poruka sa ponudom dana i cijenom ćevapa vikendom. Moj muž se obično okrene na drugu stranu i kroz polu san kaže – nisu normalni, koga zanima cijena teletine sa kostima u sedam ujutro. Ja kažem, neka. Zlu ne trebalo. Nekada se po jutru poznavao dan. Danas ga poznajem po cijeni putera na kilu, mandarina i jagoda. U posljenje vrijeme uz obaveznu napomenu da nisu rasla ni blizu poplavljenih područja. Kažem vam – bolje od svakih novina.

 
 
 
 
back to top