IN STORE in your country:
BiH   Slovenija   Hrvatska   Srbija   Makedonija  
Povratak na pocetnu stranu  
  B I H Srijeda, 14.11.2018 || PROBUDI ŠTO JESI!  |   Oliver Mlakar prezentirao novi Vegedor: Više povrća, manje soli!  |  Održan peti Sarajevo Marketing Summit  |  Kompanija Microsoft u BiH predstavila i nagradila svoje partnere  |  Grupa Podravka nastavlja s rekordnim rezultatima poslovanja uslijed značajnog organskog rasta  |  Krombacher najpopularnije pivo u Njemačkoj  |  Veći rast za L'Oréal od očekivanog  |  Konzum uveo nove proizvode u asortiman svojih trgovačkih marki  |  Proizvodnja vina na najvećem nivou u posljednjih pet godina  |  Atlantic Grupa i Adris najavljuju akvizicije  |  Savršen slijed vina Slavonije, hrane i muzike u gradu soli  |  BAT donio odluku: "Drina" se seli u Srbiju i Hrvatsku  |  Kafa Emina na policama trgovina u Austriji  |  U okviru izložbe kolekcionara predstavljene prve bh figurice PEZ®  |  Branislav Vujović - Kako poslovni modeli mijenjaju biznis i marketing?  |  U Srbiju stižu pilići hranjeni GMO?  |  Coca-Cola najavljuje nove predsjednike   |  55 zlatnih godina najboljih sorti  |  Oktoberfest na Jägemeister način u Sarajevskom Klubu Jedan  |  dm potvrdio lidersku poziciju na drogerijskom tržištu  |   ||
   

Nenad Pacek: Vrag je odnio šalu

15.11.2012
Ovo što ću dole navesti su privremene mjere koje se ne smiju raditi predugo kako ne bi stvorile inflatorne pritiske, ali su trenutno jedini brzi izlaz. I ne radi se o nikakvom povratku u socijalizam nego o dokazano dobrim mjerama u ekstremnim situacijama poput ove.

Ekskluzivno iz Beča
Piše: Nenad Pacek, predsjednik GSA
nenad.pacek@globalsuccessadvisors.eu

 

Zemlje Jugoistočne Europe su zaglavile u dubokom blatu. Regija je i dalje najgora što se tiče ekonomskog rasta i nezaposlenosti od praktički svih regija na svijetu. Ekonomski rast je brži od Jugoistočne Europe čak i u svim afričkim zemljama, pa čak i Irak ima nižu stopu nezaposlenosti nego Srbija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Makedonija. U prijašnjim kolumnama sam pisao o razlozima takve katastrofalne situacije, međutim sad kad kažem da je vrag odnio šalu, mislim da je napokon krajnje vrijeme za ozbiljnu ekonomsku operaciju. Operacija se odavno trebala dogoditi, ali bolje ikad nego nikad s obzirom da je pacijent još uvijek živ. Kad već koristim medicinsku analogiju, zemlje u regiji su sada otprilike ekvivalent teško bolesnog srčanog bolesnika kojeg trenutno liječimo čajem te pijavicama koje mu sisaju krv, umjesto da napokon krenemo sa pravim medikamentima i ono najvažnije, a to je transplantacija.


Činjenice su sljedeće... 
Prvo, eurozona na koju se regija ekonomski naslanja u smislu izvoza kupuje premalo. Stopa rasta izvoza iz zemalja Istočne i Jugoistočne Europe i dalje se smanjuje, a u mnogim zemljama pada u odnosu na prošlu godinu. A većina izvoznika iz Jugoistočne Europe još uvijek nije uspjela pronaći izvozna tržišta koja su u relativno dobrom stanju (uglavnom u Aziji, Bliskom Istoku, te dijelom Latinskoj Americi i nekim zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza).

Drugo, domaće kompanije, pogotovo mala i srednja porodična preduzeća, imaju sve većih problema s kreditnim linijama jer je bankama (koje su uglavnom u vlasništvu stranaca) puno unosnije i manje rizično posuđivati novac državama širom svijeta. Također, mnoge banke s aktivnostima u regiji su pod pritiskom nove Basel III regulative te u skoroj budućnosti ne namjeravaju pojačavati kreditnu aktivnost malim i srednjim preduzećima te domaćinstvima u Jugoistočnoj Europi. Ili postavljaju ogromne uslove te visoke kamate onima koji žele novac. 

Treće, i preduzeća imaju malu želju posuđivati i investirati u nove investicijske projekte (ta želja je veća kod onih koji su pronašli izvozne puteve prema brže rastućim tržištima izvan Europe). Mnogi direktori domaćih kompanija vide slabo poslovanje idućih godina i vjera u budućnost je pala. Među kompanijama pesimizam je dominantan, a to je gledano s ekonomskog stanovišta, jedna od gorih stvari koja se nekoj državi može dogoditi. Također, mnoge kompanije sjede na velikim kreditima i to često denominiranih u švajcarskim francima (koji su značajno ojačali u odnosu na euro, a pogotovo u odnosu na srpski dinar). 

Četvrto, među domaćinstvima također dominira pesimizam. Stopa nezaposlenosti je visoka i ne pada. S obzirom na loše okruženje u Europi, može se lako dogoditi da će stopa nezaposlenosti opet krenuti prema gore. Uz pesimizam, domaćinstva su uglavnom prezadužena, često u švajcarskim francima. 

Peto, inflatorni pritisci (osim u Srbiji zbog pada dinara) su mali i ne dolaze od domaće potražnje. Trenutno se radi o nešto povišenoj inflaciji u ostalim zemljama, prije svega zbog rasta cijena nafte i hrane na globalnim tržištima te suši u regiji. Pošto su svjetska tržišta sirovina šizofrenična, pametne centralne banke ne obraćaju pažnju na tu vrstu inflacije. Češka Republika, na primjer, ima inflaciju od 3,3 posto, ali je centralna banka upravo srezala kamate na 0,25 posto znajući da ako maknemo utjecaj globalnih cijena, Češkoj prijeti deflacija (pad cijena) zbog katastrofalno niske potražnje domaćinstava i kompanija. A deflacija je opasna jer ljudi tada još manje kupuju jer očekuju da će cijene i dalje padati, pa se recesija još više produbljuje.

U takvom okruženju gdje nema optimizma u privatnom sektoru, a recesija je sve gora, šta bi bio ekonomski ekvivalent transplantacije srca? Ovo što ću dole navesti su privremene mjere koje se ne smiju raditi predugo kako ne bi stvorile inflatorne pritiske, ali su trenutno jedini brzi izlaz. I ne radi se o nikakvom povratku u socijalizam nego o dokazano dobrim mjerama u ekstremnim situacijama poput ove. (Na kraju krajeva, vaš autor itekako vjeruje u kapitalizam kojeg s vremena na vrijeme trebe udariti nogom u tur, kako bi se ponovno pokrenuo). 

Prvo, poput Velike Britanije, Amerike, Japana, mnogih država u Aziji u posljednih nekoliko godina, centralne banke zemalja Jugoistočne Europe bi morale početi kupovati državne obveznice. Dotok tako svježe odštampanog državnog novca u državne blagajne, države mogu iskoristiti za plaćanje davno dospjelih računa (pitajte samo farmaceutske kompanije koliko dugo čekaju da im države plate). Time bi se brzo i efikasno smanjila nelikvidnost koja je rak-rana u regiji te bi se spriječili pritisci na vlade da još više režu državnu potrošnju. Pošto potrošnju trenutno reže privatni sektor, neko privremeno mora kupovati, a to privremeno mora biti država. Dio dobivenog novca se mora iskoristiti i za poticanje investicija koje bi zaposlile armije nazaposlenih kako bi ti isti ljudi počeli zarađivati, plaćati porez te ići u trgovine i kupovati proizvode koje je proizveo privatni sektor. A dio novca mora otići u razne vrste pomoći izvoznicima (treba kopirati Austriju ili Finsku) te mora biti usmjeren ka osnivanju jake državne banke u svakoj državi koja bi (uz vrlo jak nadzor) trebala konkurisati privatnom sektoru te se uključiti u projekte koje privatni sektor trenutno vidi prerizičnima (ne zato što su projekti toliko rizični nego zato što privatne banke vide lakši izvor zarade u, na primjer, posuđivanju državama).

Ovo nije kraj operativnog zahvata pa o tome više u idućem broju…

 
 
 
 
back to top