IN STORE in your country:
BiH   Slovenija   Hrvatska   Srbija   Makedonija  
Povratak na pocetnu stranu  
  B I H Nedelja, 21.10.2018 || 55 zlatnih godina najboljih sorti  |  Oktoberfest na Jägemeister način u Sarajevskom Klubu Jedan  |  dm potvrdio lidersku poziciju na drogerijskom tržištu  |  ”Čovjek koji je napravio revoluciju u kompaniji Red Bull”  |  Bankrotirao nekada najveći trgovački lanac na svijetu  |  BiH veliki uvoznik piva, ali manje smo pivopije od drugih u okruženju  |  AUTO ASISTENCIJA – NAJBOLJI SAPUTNIK  |  U petak počinje 14. Međunarodni Sarajevo Wine Weekend  |  GRAND KAFA DIO “MUST HAVE” ASORTIMANA U BIH  |  Sajam ‘Opens’ u Zenici okupio 283 izlagača poljoprivrednih proizvoda  |  Lidl otvorio prve trgovine u Srbiji  |  Raste interesovanje za proizvodnju krastavaca kornišona  |  Hifa Oil postala ekskluzivni zastupnik renomiranog branda Nursan Trailer  |  Trgovci odabrali top 100 proizvoda  |  Trgovinski rat učiniće svijet siromašnijim i opasnijim  |  Trgovci izabrali top 100 proizvoda u BiH!  |  Hunt for the Perfect Taste pružio bogatstvo okusa  |  Trgovci u BiH biraju top 100 proizvoda  |  Uvoz hrane raste brže od izvoza  |  Stanić Beverages uložio 4 milijuna eura u liniju za punjenje PET boca u Kreševu  |   ||
   

Nenad Pacek: Euro zona pred raspadom?

01.06.2012
Ekskluzivno iz Beča
Autor: Nenad Pacek, predsjednik GSA
nenad.pacek@globalsuccessadvisors.eu
 
 
 
Trenutno samo dva "velika strateška” tržišta ispunjavaju uslove za euro članstvo (sjećate se onih kriterija postavljenih u Maastrichtu?). Ta dva tržišta su Luksemburg i Finska. Nijedna druga država više ne ispunjava uslove pa bi ih trebalo tehnički izbaciti. Naravno, niko na to tako ne gleda, ali istina je istina.
 
Evo kratke analize nekih ključnih stvari oko čitave priče o euru.
 
Prvo, euro je uveden kao dio procesa prema daljoj i dubljoj europskoj integraciji. A dublja integracija je trebala spriječiti ponavljanje istorijskih svađa na kontinentu (a čini se da je postignut upravo suprotan učinak). Euro je gurnut i u zemlje koje nikada nisu živjele s fiksnim kursom, odnosno one koje nisu globalno konkurentne. Fiksna, jaka valuta je stvorila velike deficite na tekućim računima globalno nekonkuretnih zemalja poput Španije, uvoz je rastao te je izvoz patio. Drugim riječima, deficit na tekućim računima je problem od prvog dana uvođenja eura, a ne budžetski deficit. 
 
Drugo, oduvijek je bilo jasno da jedna kamatna stopa za toliko različitih zemalja koje su često u suprotnom ciklusu, ne može nikada zadovoljiti svaku zemlju. Za neke zemlje su kamate bile previsoke a za neke preniske. Nekima je samo donijela nezaustavljiv rast jeftinih kredita koje domaćinstva i kompanije sada trebaju vratiti. 
 
Treće, suprotno uvriježenom mišljenju da je javni dug država te njihovi budžetski deficit najveći problem za euro, to naprosto nije točno. Većina zemalja euro zone je ušla u svjetsku krizu 2009. godine s prihvatljivo niskim javnim dugom. Javni dug je narastao zbog dva razloga u zadnje dvije i po godine. Prvo, zbog pada poreznih prihoda s obzirom da gotovo ni jedna zemlja, na žalost, nije uvela povećanu fiskalnu potrošnju. Drugo, jer su vlade morale spašavati banke te su naprosto prebacile bankarski dug u javni (na teret jadnih poreznih obveznika). 
 
Četvrto, način na koji su MMF i vlade zapadne Europe tretirale Grčku nakon što je postalo jasno da ne može vraćati svoje dugove, će vjerovatno ući u anale loših političkih odluka. Da se razumijemo, ja ne branim Grčku koja zaista ima fundamentalnih problema već dugi niz godina, nego one koju su je prihvatili u euro zonu iako su znali da se na brojkama vara. Kad je već u euro zoni, grčkom problemu javnog duga se trebalo prići na drugačiji način. Umjesto zastrašujućeg paketa štednje u vrijeme globalne recesije, trebalo je omogućiti Grčkoj paket novčane pomoći koji će vući kako bi mogla plaćati obaveze, te joj pomoći da pojača ekonomski rast kako bi srezala dugove. Svako ko je studirao ekonomiju zna da vlade u vrijeme krize ne smiju štedjeti. Štednja, konsolidacija budžeta i strukturne reforme se rade kad je ekonomski rast koliko toliko dobar.
 
Peto, fiskalni pakt, koji je u principu dobra ideja, je užasno kontraproduktivna ideja u kratkoročnom razdoblju. Europa pati od nedostatka domaće potražnje i rasta. Najbrži način da se smanji javni dug koji je previsok, je brzi rast. Štednja u ovakva vremena smanjuje rast i povećava dugove. Visoki javni dug je dobra vijest za one finansijske privatne institucije koje posuđu novac onima čiji dugovi rastu. Trenutno, niko drugi od fiskalnog pakta nema ama baš nikakve kratkoročne koristi.
 
Kao neko ko želi da Europska Unija opstane, radujem se vidjeti da je glavni kamen spoticanja zvan euro možda na putu u istoriju. Ako euro u ovoj formi opstane duže i dužnička kriza se zbog eura pogorša, onda dolaze u pitanje i sam opstanak Europske Unije, europskog ekonomskog modela i socijalne kohezije. Da dobra ideja poput Europske Unije završi u suzama zbog tupave ekonomske ideje zvane euro, to bi bila prava šteta. Zato je bolje da zemlje koje nisu u stanju živjeti u čvrstoj valuti izađu ili budu izbačene iz sistema. Sigurno je da bi nova drahma ili peseta padale neko vrijeme nakon ponovnog uvođenja, ali istorija valuta nas uči da i to ne bi dugo trajalo. Valute bi našle „pod" i vremenom se oporavile. Štampanje vlastite valute bi također omogućilo da se dio duga monetizira (Amerika i Engleska ovo rade već nekoliko godina) uz nikakav trošak (bolje nego da posuđuju od stranaca po 7 ili 14 posto). 
 
Neka euro ostane u zemljama koji su navikle na čvrstu valute te onima čiji je izvozni sektor itekako globalno konkurentan. Te zemlje su Njemačka, Austrija, Finska, Holandija, Luksemburg, Belgija, Francuska. Ostalima bi nova monetarna fleksibilnost itekako dobro došla u srednjeročnom i dugoročnom razdoblju. Također, sve nekonkuretne države Europske Unije moraju i dalje raditi na dugoročnom unapređenju ekonomske konkurentnosti. 
 
Vidjet ćemo kako će se stvari odvijati idućih mjeseci, ali jedno je sigurno, prije ili kasnije ovakakva euro zona sigurno nije održiva. Ideja da će Europa uvesti fiskalnu uniju ili političku uniju zvuči utopijski dobro na papiru, ali nisam siguran kako je tako nešto provodivo. Ako su zemlje već odustale od svoje monetarne politike, kako će moći odustati i od svoje fiskalne politike? To bi nas ipak odvelo u sumrak demokratije gdje parlamentarni izbori u zemljama uopšte nisu važni. Za dugoročni opstanak stabilne i prosperitetne Europske Unije, bilo bi bolje da se vrati na stadij integracije koju je imala prije uvođenja eura u ovakvom obliku.  
 


 
 
 
 
back to top