IN STORE in your country:
BiH   Slovenija   Hrvatska   Srbija   Makedonija  
Povratak na pocetnu stranu  
  B I H Nedelja, 21.10.2018 || 55 zlatnih godina najboljih sorti  |  Oktoberfest na Jägemeister način u Sarajevskom Klubu Jedan  |  dm potvrdio lidersku poziciju na drogerijskom tržištu  |  ”Čovjek koji je napravio revoluciju u kompaniji Red Bull”  |  Bankrotirao nekada najveći trgovački lanac na svijetu  |  BiH veliki uvoznik piva, ali manje smo pivopije od drugih u okruženju  |  AUTO ASISTENCIJA – NAJBOLJI SAPUTNIK  |  U petak počinje 14. Međunarodni Sarajevo Wine Weekend  |  GRAND KAFA DIO “MUST HAVE” ASORTIMANA U BIH  |  Sajam ‘Opens’ u Zenici okupio 283 izlagača poljoprivrednih proizvoda  |  Lidl otvorio prve trgovine u Srbiji  |  Raste interesovanje za proizvodnju krastavaca kornišona  |  Hifa Oil postala ekskluzivni zastupnik renomiranog branda Nursan Trailer  |  Trgovci odabrali top 100 proizvoda  |  Trgovinski rat učiniće svijet siromašnijim i opasnijim  |  Trgovci izabrali top 100 proizvoda u BiH!  |  Hunt for the Perfect Taste pružio bogatstvo okusa  |  Trgovci u BiH biraju top 100 proizvoda  |  Uvoz hrane raste brže od izvoza  |  Stanić Beverages uložio 4 milijuna eura u liniju za punjenje PET boca u Kreševu  |   ||
   

Kenan Uštović: Čovjek kao resurs

15.11.2012
Piše: mr. Kenan Uštović

Na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu 12. i 13. oktobra održala se međunarodna konferencija skraćenog naziva Naučene lekcije i izazovi. Mnogo kvalitnih radova i istraživanja je predstavljeno na ovoj konferenciji. Neki od njih dali su mi i ideju za ovaj tekst.

Riječ resurs čujemo skoro svaki dan. Spominju se materijalni, nematerijalni, finansijski, informacioni, fizički, tehnološki... Međutim u posljednje vrijeme su jako aktuelni ljudski resursi. Ono što ih razdvaja od svih ostalih jeste to da ih je nemoguće mjeriti. Jedini oni se ne nalaze u bilansima kompanija i ne mogu biti biti iskazani brojčano. Mi možemo mjeriti zadovoljstvo naših zaposlenika, njihov stepen obrazovanja i edukacije, međutim intelektualni kapital, njihova specifična znanja, vještine i sposobnosti ostaju zagonetka. Već smo više puta čuli da se današnje vrijeme naziva Era znanja. Mnogi istraživači i vlasnici kapitala shvatili su da im građevine, oprema, novac i vlastite ideje nisu dovoljni za uspjeh. Barem ne u tolikoj mjeri koliko je to bilo prije. Shvatili su da su njihovi zaposlenici ti koji jedini mogu voditi kompaniju prema uspjehu.

U vrijeme velike ekonomske krize gdje smo sigurni da će se jedino promjene događati, zaposlenici postaju veoma važna karika u poslovanju kompanija sa kojom se treba znati nositi. Ciljevi, misija i vizija kompanija su bitni strateški alati svakog preduzeća, ali bez ljudi oni samo ostaju paragrafi upisani na papiru. Čovjek kao resurs nije brojiva imenica, niti dokaz uspješnosti kompanije, već tu ulogu preuzimaju njegove karakteristike, kompetencije, kontakti i vještine.

Svi menadžeri moraju biti svjesni dvije stvari. Prva je ta da ljude treba znati pronaći, zadržati ali i sačuvati. Druga bitna stvar je da su ljudi jedni resurs koji svakog popodneva napušta kompaniju, gdje nam se povećava rizik da bude izgubljen. Znanje koje zaposlenik donosi u kompaniju prvi radni dan je bitno, ali mnogo bitnije za kompaniju jeste da prepozna njegov potencijal, iskoristi ga u prave svrhe, usmjeri ga, te na taj način pomažući njemu donese mnogo više koristi za svoju kompaniju. To u svakom slučaju ne znači da treba svakodnevno ispipavati granice njegove izdrživosti, vezanosti za kompaniju, odnosno mjeriti koeficijent u narodu poznat kao „pucanje po šavovima".

Jedna hrvatska kompanija na svojoj web stranici ima sljedeći tekst: „Znanje i iskustvo, talenti i sposobnosti te zajednički angažman naših zaposlenika ključ su našeg uspjeha. Svjesni smo da dugoročan uspjeh kompanije ovisi o njezinoj sposobnosti privlačenja, zadržavanja i razvoja onih zaposlenika koju su sposobni osigurati trajni rast. Stoga tražimo visokomotivirane, inovative i kreativne saradnike, sposobne implementirati nove ideje, jer najbolji ljudi pružaju najbolje usluge".

Hajde da malo analiziramo ovu poruku. Prvenstvenoje važno naglasiti da se ovdje radi o jednoj od najvećih hrvatskih kompanija. Gore navedeni tekst izgleda primamljivo i na prvo čitanje stiče se utisak da je sve o čemu govorimo upravo njegov sastavni dio. Međutim, ako su udubimo, jedna riječ mijenja cijelu percepciju teksta.

To je riječ „tražimo". Nigdje se ne spominje ulaganje u zaposlenike, njihovo obrazovanje, razvoj. Nije naglašeno da se planira ulagati u razvoj vještina, kompetencija, znanja. E, upravo ovo je ključni problem današnjice. Ljudi se traže, sposobnosti i vještine se traže, traži se samomotivacija, kreativnosti, inovativnost, ali malo se ulaže. Danas kompanije smatraju da je za njih gubljenje vremena i novca ako moraju ulagati u ljude. Vode se logikom: „Ako ti nećeš, ima ko hoće, mnogo je nezaposlenih ljudi željnih posla po svaku cijenu". Međutim, fluktuacija zaposlenika je rezultat ovakvog razmišljanja. Kompanije, htjele ili ne, ulažu svoje vrijeme da u početku obuče nove zaposlenike, barem osnovama poslovanja, rada na IT sistemu, ulažu postojeće ljudske resurse u obučavanje novih. To u svakom slučaju nije dovoljno, međutim, predstavlja veliki oportunitetni trošak za kompaniju ukoliko zaposlenik jako brzo napusti kompaniju.

Na kraju je bitno napomenuti, ko u budućnosti ne bude ulagao u svoje zaposlenike neće biti konkurentan na tržištu. Ne smijemo zaboraviti da je ulaganje u ljude mnogo isplativije od ulaganja u bilo koje druge resurse, ali i mnogo jeftinije od njegovog mijenjanja. Uvijek se možemo sjetiti izjave T.I. Watsona, osnivača IBM-a koji je rekao: „Uzmite mi tvornice, spalite mi zgrade. Ali ostavite mi saradnike, i započet ću sve ispočetka...".

 
 
 
 
back to top